Kako biti plant – based?

Ovo pitanje se i meni postavljalo, kad sam odlučio se hraniti žitaricama i povrćem. Kako to organizirati? Gdje kupovati? Hoću li stići to kuhati? Koliko je to novaca – sigurno je sve to skupo? Kako i gdje jesti na poslu ili negdje drugdje, na druženjima?

Niti jedno ovo pitanje nije dobilo odgovor koji bi me zaustavio ili koji bi se našao kao prepreka. Bitno je samo krenuti, pa makar i pomalo, nije potrebno ‘presjeći’ odjednom ako se u datom trenutku ne može. Moja odluka je bila temeljena na isprobavanju ovog načina prehrane, iz jedne znatiželje. Svidjelo mi se i uživam u osjećaju kojeg nosi ovakva prehrana.

Neka svoja iskustva bi htio podijeliti, kako ja to vidim, kakav je osjećaj hraniti se na ovaj način i kako to uklopiti u svakodnevni život.

Najbitnije, za mene, je priprema, odnosno planiranje obroka i nabave namirnica kao i u svakoj prehrani, tako i u ovoj. Priprema uključuje nabavu namirnica, razmišljanje što i kako kuhati, te kombiniranje raznovrsnosti. Nemam točno lokaciju ili osobu od koje kupujem povrće i voće. Preko radnog tjedna sve se može nabaviti u supermarketima – sezonsko povrće i voće, a i ono smrznuto, koje je nutritivno i dalje jako kvalitetno.

Vikend – obavezno tržnica, nabava povrća i voća. I to, što više toga, kako bi mogao što dulje koristiti te namirnice kroz tjedan. Ovdje samo treba pripaziti da se povrće koje brzo truli (blitva, špinat, salata) potroše odmah ili se blanširaju i zamrznu, kako bi se mogli dulje koristiti. Sezonskog povrća zaista ima mnogo kroz cijelu godinu i dostupno je na svakoj tržnici, zaista u izobilju.

Drugi dio nabave namirnica je priča o žitaricama. Žitarice jedem skoro u svakom obroku, te ih osobno nabavljam u Tvornici zdrave hrane, jer imaju zaista najbolji omjer uloženog i dobivenog. Sve žitarice, koje sam dosad kupio, nisam se razočarao. Kvaliteta neupitna, a cijena pristupačna. Ako se nekad i zaboravim, pa ne isplaniram kupovinu kod njih, kupim i u ostalim supermarketima (npr. Konzum, Spar) koji imaju dobru ponudu žitarica, isto po pristupačnoj cijeni.

Ističem cijenu ovdje, obzirom da smatram da ovakva prehrana ne treba biti privilegija, odnosno ne treba se trošiti bogatstvo na ovakvu prehranu, nego treba biti cjenovno pristupačna kao i svaki drugi oblik prehrane.

Kuhanje. Samo kuhanje je jako zabavno, svaki put se može isprobati nešto novo, nešto zanimljivo. Ne traje dugo i nije bezukusno, nije bljutavo, nije nezasitno. U kuhanju koristim dosta začina – curry, kurkuma, chilli, crvena paprika, sol, limunski papar, soja sos, teryaki umak, maslinovo ulje, kokosovo ulje itd. čime svaki put dobijem potpuno novi okus, neku zanimljivu notu. I ne, ne traje dugo kuhanje, nije to proces koji traje stoljećima, nego se zaista u roku od sat vremena može dobiti ukusno i hranjivo jelo.

Ovo su moja osobna iskustva neka, kako to zasad funkcionira u praksi. Vezano uz sami osjećaj oko prehrane – nikad se ne osjeća glad, osjeća se jedna ‘fina’ sitost (nije teško nikad u želucu), energije ne nedostaje (čak i više nego prije) i može se jesti puno više nego inače (količinski). Naravno, nije sad da jedem samo povrće i žitarice, jedem sve normalno ostalo – kolače, kekse, kikiriki, čips jer ovo nije dijeta, ovo je baš jedan lifestyle. Zabavan, ukusan, svjesni lifestyle.