Spajanje nespojivog, osmijeh na kiši, zamazane cipele u blatu, kupanje u moru usred zime. Male lude radosti koje nas vesele, koje možda nitko ne razumije. Je li nam bitno razumijevanje svih svega što radimo i ne radimo u životu?

Ili nam je najbitnije da razumijemo sebe i da mi sami znamo zašto smo nešto napravili, zašto smo otišli putem kojim smo htjeli? 🙂